 |
 |
Kazu - Hercegovina je takva zemlja da, gdje god kamen podignes, pod njim ces naci istoriju...! A ja sam jednu istoriju u ovoj zemlji vidio ne pod kamenom, nego na kamenu: stajala je visoko kao knjiga na visokoj polici. I kad bi zaista ovo bila knjiga na polici, trebala bi vrlo duga ruka da je dohvati. Ali ovo nije knjiga nego je grad - jedan od starih, ili najstariji u ovoj zemlji - grad Daorsa u Orsanicu. Orsanic je selo kod Stoca, a Daorsi su ilirsko pleme koje je ovdje davno zivjelo i izgradilo svoj grad, od Grka nazvan "Daorson". Najprije sam ovaj grad Daorsa, to jest Daorson, gledao izdaleka - odozdo iz Radimlja, iz polja ravna i zelena, gore na stijeni, na litici, na visini, i vidio ga kao kakvu suru pticurinu - ili samo kao vrh stijene, zaboden u nebo. Odavde gore visoko je, odozgo dolje duboko je. I popeti se gore gotovo je nemoguce, a isto tako i odozdo sici! A ta nemogucnost i jeste ono sto me mamilo da se gore nadjem i vidim grad Daorsa - Daorson. A to ce reci jedno staro vrijeme, jednu staru istoriju, jedan stari svijet.
Znao sam o svemu tome samo toliko: da je tu zivjelo ilirsko pleme Daorsi, da su se oko njega nalazili Eutarati i Dalmati i da je - ziveci upravo na ovom podrucju, trgovalo s grckim gradovima u primorju - stoku im, smok, vosak, med i meso prodavalo, a uzimalo koplja, strijele, oklope, tkanine, svilu i so - ono, dakle, sto mu je trebalo. Prema tome, put odavde do mora bio je ziv, i takav ce ostati uvijek - jer ovo je zaledje mora, a more je put u bijeli svijet... Odavde se do mora islo na konjima - i mucno, a tamo morem na ladjama - i lako; a od svega najteze je bilo iz Radimlja izaci u Daorson i odozgo spustiti se u Radimlje. A mene je zapravo taj put cekao!
Klicka på boken och sidorna för att vända blad:
|
|
 |