Bosanska ljubana pjesma
Pjesma nas je odrzala..

                      SEVDAH U PJESMI

 

 

  

 
 

Sevdah dotakao srca Švedana

Hanka Paldum medu Švedima Foto:
Autenticna interpretatorka sevdaha i velika zvijezda estradnih prostora bivše Jugoslavije, Hanka Paldum, gostovala je 16. maja u kaficu svjetske muzike „Multi Kulti“ u Stockholmu. Zajedno sa švedskim muzicarima interpretirala je neke od najljepših sevdalinki švedskoj publici koja je fantasticno primila kraljicu sevdaha. Odlicna atmosfera u ovom malom ambijentu je podstaknula publiku cak i na ples, a kako i prilici - zaigralo se i naše kolo.
Hanka je izvodila klasicne sevdalinke, kao što su „Moj dilbere“ i „Zvijezda tjera mjeseca“ u novom aranžmanu, a naravno i svoje hitove „Zelene oci“, „Voljela sam voljela“ i mnoge druge. Medutim, publiku je digla na noge pjesma „Makedonsko devojce“ i od tog trenutka nije se više sjedalo sve do kraja Hankinog nastupa.

Prateci bend sacinjavali su Dan Engman na mandolini i gitari, basisti Bosse Nordenfelt i Danne Lundberg na klarinetu, Lars Bo Kujahn za bubnjevima i Ismet Lolic, rodom iz Tuzle, na harmonici. Ismet je takoder prevodio Hankine rijeci publici i davao objašnjenja pjesama. Inace, Dan je sastavio ovaj bend s namjerom da okupi švedske afirmisane muzicare i zaljubljenike balkanske muzike, koji su clanovi poznatog benda „Orient-expressen“.
- Tokom cijelog koncerta iskrila je cista ljubav prema ovoj vrsti muzike. Nadati se da ce ova izvedba dobiti pravu afirmaciju medu Švedanima i našim svijetom i da ce se u Švedskoj organizirati koncerti koji ce otvoriti novo poglavlje sevdah kulture. Poznata parola ”Kultura bez granica” je potvrdena u Multi Kulti kaficu u Stockholmu, ocjenjuje konzul u Ambasadi BiH u Švedskoj Jasminka Ustamujic i najavljuje da ce Ambasada podržati inicijativu da se, sa startom u februaru sljedece godine, po Švedskoj, u petneastak gradova, organizuje turneja sevdaha.
A sve je krenulo prije nekoliko godina uz realizaciju Hankinog dugo željenog projekta „Sevdahom kroz vrijeme“. Okupljala je odabrane muzicare sevdaha sa prostora bivše Jugoslavije, promovirala album sa istim imenom, održavala koncerte po cijelom svijetu, doživljavajuci uspjehe od Egipta do Australije, pjevajuci izvorne pjesme iz Bosne i Hercegovine na osvježavajuci nacin i predstavljajuci sevdalinke u novim etno aranžmanima.
Tako je, tokom koncerta u Skoplju 2007, igrom slucaja susrela švedske muzicare koji su izvodili makedonsku muziku. Zainteresovana ovom kombinacijom Hanka se spontano unijela u pjesmu dok su Švedani svirali i time je pocelo jedno novo divno prijateljstvo. Švedski muzicari su potom pozvani da prate Hanku na njenoj konferenciji za novinare tokom promocije albuma „Sevdahom kroz vrijeme“. Uz sve to rada se i želja za nove projekte, pa voda švedskih muzicara Dan Engman, aktivno radi na organizaciji koncerta i u Švedskoj.
Uspio je u tome i radošcu ispunio jedno prekrasno majsko poslijepodne u skromnom lokalu kafica svjetske muzike „Multi Kulti“ u Stockholmu.
Dan smatra da se nastupi sa Hankom mogu izvoditi i na vecim scenama svjetske muzike u Švedskoj, kao što je, na primjer, „Södra Teater“ u Stockholmu. Oko toga ostaje još dosta rada, a trenutno se vrše pregovori sa Riksteatern.
Profesor muzike Dan Engman iz Piteå-a od davnina pokazuje veliki interes za balkansku muziku. Produbio je to pocetkom devedesetih kroz nove susrete sa izbjeglicama iz bivše Jugoslavije. Inspirisan i angažovan u mnogobrojnim muzickim projektima pokrenuo je multikulturni ženski hor „Raboday“, s kojim je gostovao u Makedoniji, a 1997. inicirao je i aranžirao humanitarnu muzicku „Galu za Bosnu“, s ciljem da se omoguci gradnja Doma kulture u Lipnici.
Obradovan je pozitivnim utiscima svojih zemljaka, kojima se Hanka Paldum obratila rijecima: „Moja je želja da vaša srca dodirne moja ljubav za ovom muzikom i ljubav opisana u ovim divnim pjesmama. Iako ne razumijete rijeci, jezik ljubavi i bola je univerzalan.“
Baš takav dojam pružio je ovaj nastup. Uzbudena publika i muzicari su napravili fantasticnu atmosferu i sevdah je dotaknuo mnoga srca. Bice tako, svi vjeruju, i na turneji 2010!


 
  • Iz kamena voda tekla
  • Pokraj puta rodila jabuka

    "Sevdalinke su naše prvo oplemenjenje bile." (Zulfikar-Zuko Džumhur)

    Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma Bošnjaka, mada je popularna širom Jugoistocne Evrope, posebno u Srbiji i Crnoj Gori, te Makedoniji. U Bosni i Hercegovini ona ima dugu i bogatu tradiciju. Cesto se "sevdalinka" jednostavno zove i "sevdah". Sama rijec potice od arapske rijeci "sawda" što znaci "crna žuc", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melanholicno raspoloženje, da bi u bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio znacenje cežnje, ljubavnog žara i ljubavnih jada.

    Sam period nastanka sevdalinke se ne može tacno odrediti , ali se pretpostavlja da je nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne, sa formiranjem prvih gradskih naselja. Nastanak prvih gradova i glavnih gradskih cetvrti - mahala, uvjetovao je razvoj drugacijeg nacina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama se veoma poštovala privatnost. Kuce su se dijelile na ženski dio kuce - haremluk i muški dio kuce - selamluk. Tako su žene bile zašticene od radoznalih muških pogleda, i razvio se mnogo intimniji nacin života od onoga na selu. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, ali i nastanak mahala i sve što je išlo sa takvim nacinom života, uvjetovao je nastanak i razvoj sevdalinke.

    Treba napomenuti da su autori sevdalinki nepoznati, tj. da je sevdalinka nastajala u narodu i da se je generacijama prenosila sa koljena na koljeno, uoblicavajuci se, da bi danas imala savršeno izbrušen oblik.

    Sevdalinku odlikuje lagani, spori ili umjereni tempo i razvijena melodija sa mnogo ukrasa što kod slušaoca ostavlja melanholican osjecaj. Gledajuci njenu strukturu, sevdalinka je veoma kompleksna pjesma, puna emocija, i tradicionalno se izvodi sa mnogo strasti. Danas, sevdalinku obicno izvodi manji orkestar, koji se može sastojati od harmonike (najbitniji instrument), violine, klasicne gitare s plasticnim žicama i, ponekad, drugih žicanih instrumenata, flaute ili klarineta, kontrabasa i doboša. Izmedu strofa skoro uvijek postoji harmonikaški solo.

    U izvornom obliku se sevdalinka, medutim, pjevala uz saz, tradicionalni žicani instrument, ili bez instrumentalne pratnje. Možda je sam saz i uticao na formiranje sevdalinke, odnosno na nastanak "ravne pjesme", jednog oblika sevdalinke, te na nacin njenog izvodenja. Treba reci da je pojam "ravna pjesma" sinonim za široku pjesmu, tj. postojanje jednog melodijskog obrasca, a više tekstova. Uz saz su sevdalinku izvodili iskljucivo muškarci, a žene su sevdalinku pjevale bez instrumentalne pratnje, obicno u kucama. Tekstovi sevdalinki su najcešce posveceni zaljubljivanju ili nesretnoj ljubavi, ali je sevdalinka opjevala i mnoge historijske licnosti, gradove, rijeke, planine i dogadaje.

    Najistaknutiji vokalni izvodaci sevdalinki u 20. vijeku kod nas su: Himzo Polovina, Nedžad Salkovic, Zaim Imamovic, Safet Isovic, Meho Puzic, Zekerijah Ðezic i Omer Pobric a medu najpoznatije vokalne izvodacice ubrajaju se: Beba Selimovic, Nada Mamula, Zehra Deovic, Hanka Paldum i Silvana Armenulic.

     
     


  • Download mp3:

    1.
    Mirsad Jarovic - U Trebinju gradu
    2. Davorin Popovic - Zute dunje
    3. Zehra Deovic - Ah moj Aljo
    4. Ibrica Jusic - U svakom slucaju te volim
    5. Saban Bajramovic/Mostar Sevdah Reunion - Barval pudela
    6. Sejo Pitic - Sjecas li se hanuma


     
     


    Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni muzicki izraz u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slucajevima "sevdalinka" se jednostavno zove i "sevdah". Sama rijec sevdalinka potjece od arapske rijeci "sawda" što znaci "crna žuc", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melanholicno raspoloženje, da bi u bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio znacenje cežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada.

    Omer Pobric, veliki poznavatelj savdalinke, daje sljedecu definiciju ovog muzickog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri cemu rijec "bosanska" geografski odreduje autohtnost sevdalinke, rijec "gradska" urbanost, a rijec "ljubavna" sadržajnu tematiku."

    Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma Bošnjaka, mada je popularna širom Jugoistocne Evrope, posebno u Srbiji i Crnoj Gori, te Makedoniji. Ne može se odrediti tacan vremenski period nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne kada se formiraju prva gradska naselja. Nastanak prvih gradova sa svim institucijama (škole, biblioteke, sudovi, i sl.), kao i glavnih gradskih cetvrti - mahala, uvjetovao je razvoj drugacijeg nacina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama, koje su bile namjenjene iskljucivo za stanovanje i gdje su kuce bile ogradene visokim zidovima, veoma se poštovala privatnost. Kuce su se djelile na ženski dio kuce - haremluk i muški dio kuce - selamluk. Stoga su žene bile zašticene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo intimniji nacin života od onoga na selu. Kuce su takoder imale i bašce i avlije sa mnogo razlicitog cvijeca, a neke i šadrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog nacina života uvjetovali su nastanak i razvoj sevdalinke.

    Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uoblicavala, da bi do nas došla kao savršeno izbrušen i formiran oblik.

    U muzickom pogledu sevdalinku odlikuje lagani, spori ili umjereni tempo (rubato), te razvijena melodija sa mnogo melizama (ukrasa) što ostavlja melanholican osjecaj kod slušalaca. Svojom strukturom sevdalinke su veoma kompleksne pjesme, nabijene emocijama, a tradicionalno se izvode sa dosta strasti i duševnosti. Vokalni izvodac sevdalinke cesto namece ritam i tempo pjesme, koji može varirati u njenom toku. U današnje vrijeme obicno je izvodi manji orkestar, koji može da sadrži harmoniku (najistaknutiji instrument u ansamblu), violinu, (mahom klasicne) gitare s plasticnim žicama i/ili ponekad druge žicane instrumente, flautu ili klarinet, kontrabas i doboš.Izmedu strofa se skoro uvijek može cuti harmonikaški ili violinski solo. Medutim, u svom izvornom obliku sevdalinka se pjevala uz tradicionalni žicani instrument saz ili bez instrumentalne pratnje. Možda je prisutnost saza i utjecala na formiranje sevdalinke, odnosno "ravne pjesme", jedne forme u okviru sevdalinke, te nacin njenog izvodenja. Inace, termin "ravna pjesma" ne znaci silabicna pjesma, odnosno jednostavna melodija na koju se iznosi veliki broj stihova, vec je to sinonim za široku pjesmu, tj. postoji jedan melodijski obrazac, a više tekstova. Uz saz su sevdalinku izvodili iskjlucivo muškarci, dok su žene sevdalinku pjevale bez instrumentalne pratnje, najcešce u kucama. Tekstovi sevdalinki su obicno posveceni zaljubljivanju ili nesretnoj ljubavi, ali je sevdalinka opjevala i mnoge historijske licnosti, gradove, rijeke, planine i dogadaje.





     

    Može li sevdalinka biti zaštitni znak BiH? Može li pjesma, koju agresivno potiskuje turbo folk i drugi “muzicki proizvodi” savremenog doba, preživjeti? O tome se raspravljalo u Sarajevu, na prvom medjunarodnom skupu koji se bavio muzicko poetskim svojstvima tradicionalne bosanske pjesme.



    Kao što je Republika Hrvatska prošle godine zaštitila zakonom slavonski becarac kao kulturni brend, to treba što prije uciniti i BiH sa sevdalinkom. Profesorica estetike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Fatima Lacevic kaže da bismo sevdalinku zaštili trebamo je prvo razumjeti:
     
    „Dakle, ne bih rekla da je trebamo zakljucati, pa je cuvati, nego je razumijevati i otvarati u razumijevanju njeno cuvanje i njena vrata.“

    Slicna mišljenja je i Muhamed Nezirovic, takoder profesor sarajevskog Univerziteta. On kaže kako sevdalinku moramo ocistiti od svih natruha koje su se nalijepile, jer se najlakše paraziti lijepe i prodaju pod necim što im ne pripada:
     
    „Mislim da niko nije toliko ugrožen kao upravo naša bosanska izvornost. To je toliko ugroženo da nekad covjek pocinje da misli da li taj svijet koji danas živi i da li naši suvremenici imaju imalo toga estetskoga osjecanja koje su imali njihovi preci - i da je trebalo živjeti polaganim životom da bi se natenane osjetila ljepota onoga što nas okružuje.“

    Da je sevdalinka popularna i medu mladim naraštajima govori i primjer studenta etnomuzikologije Vanje Muhovica. Sevdalinku je prvi put zapjevao sa 4 godine:
     
    „Jednostavno, nema odgovora. Ona u jednom trenutku može da nosi covjeka, može da bude nekakva pokretacka snaga, i stvarno dio života u smislu življenja - živjeti sa sevdalinkom.“
     
    Pjesma sevdalinka sve je cjenjenija i izvan granica BiH. Tome su doprinijele izbjeglice, svjedoci profesor Filozofskog fakulteta u Ljubljani Svanibor Pettan tijekom svog boravka 90-tih godina u Norveškoj:
     
    „Mislim da je u zadnje vrijeme pogotovo nakon nekih projekata, evo ja sam govorio o jednom takvom u Norveškoj. Kroz te projekte Azra, u kojem su  sudjelovali norveški studenti glazbe i izbjeglice iz BiH, zajedno su, dakle, izvodili bosanski i norveški repertoar. To je svakako jedna mogucnost koja je pridonijela popularizaciji sevdalinke u Norveškoj, u skandinavskim zemljama.
     
    Iako sevdalinka izvorno predstavlja povijesno-kulturni krug muslimana u BiH, sevdalinku su prihvatili jednako svi narodi u BiH, kaže Irfan Ajanovic, predsjednik Bošnjacke lige Sarajevo:
    „Živeci zajedno, i Bošnjaci muslimani i pravoslavci Srbi i Hrvati sevdalinku su prihvatili kao svoje zajednicko dobro, tako da se više ne može kazati da je sevdalinka muslimanska ili bošnjacka. Sevdalinka je prihvacena i od strane sefarda Jevreja koji su došli ovdje - i to tome govorimo na naucnom skupu. Sevdalinka je opce dobro, zajednicko dobro, i ona je brend, kulturni brend svih gradana, svih naroda u BiH.“

    Analizirajuci sevdalinku, profesorica Lacevic takoder dodaje kako je teško pobrojati sve njene vrijednosti. Ljubav, moral, poštovanje covjeka, samo su dio onoga što sevdalinka jeste:
     
    „Ona je otvorena i ona nam govori danas o tome koliko je naš svijet postao oskudan jer smo sebe stavili centar, i samo sebe vidimo, a ne jednu ružu ili neko drugo bice koje se takoder otvara kao svijet.“
     
    Kako su danas sve manje u modi one vrijednosti o kojima se u sevdalinci govori, nije ni cudo zašto ovaj tradicionalni muzicki izricaj sve više izumire.


    Izbjeglicki Blues

    -Pasport molim.
    -Nemam.
    -A, Auswajs?
    -Ni to nemam.
    -Pa kako onda prelaziš, preko granice ?
    -A kako Ti prelaziš, preko ljubavi ?
    -Šta ti je to ljubav ?
    -A šta je tebi granica ?
    -Ja na granici zaradjujem.
    -A, ja se u ljubavi trošim.
    -Odakle si zapravo ?
    -Iz ljubavi.
    -A Dokle ces ?
    -Do ljubavi.
    -Pa gdje ti živis covjece ?
    -Ja ne živim
    -Ja samo volim !
    -A gdje si do sad volio ?
    -U pjesmi.
    -Pa što ne osta u njoj?
    -Ostao bih da je ne prognaše !?
    -A gdje zapravo boraviš ?
    -Boravim gdje god ih ima?
    -A koga to do djavola?
    -P J E S A M A!
    -Sta li ce ostati iza tebe-Crnkovicu?
    -A šta iza tebe , Carska-kiridzijo?
    -Imanje i oporuka!
    -Ahaaa...
    -A, iza mene, P O R U K A!

    Sevdalinka me cini sretnom
    pise: F.Tufek

    Kad je na bajramskoj akademiji u Malmö-u Signe Fribo Jeppesen, Švedanka danskog porijekla, zapjevala „Kad ja podoh na Bembašu“, prepuna sala Heleneholm gimnazije ustala je na noge i dugotrajno aplaudirala.
    - Hvala lijepa! - zahvaljivala je Signe Fribo na bosanskom. - Pjevacu vam još dvije sevdalinke - kazala je malo nesigurno, što je publika još gromoglasnije pozdravila, jer kad jedna Švedanka pjeva sevdalinke i govori naš jezik, zaista je stvar vrijedna pažnje.
    Signe Fribo Jeppesen (31) je, uz pratnju clanova njene porodice i Marie Orlovskaje, koja im jedino nije u srodstvu, u grupi „Fusione dell’Arte“ otpjevala na bosanskom „Jutros mi je ruža procvjetala“ i „Spavaj sine“, te na švedskom „Kärlekens bloman“.
    Bio je to povod za razgovor, da bismo još jednom bili iznenadeni:
    - Je li to za Bosanska pošta? – pitala je Signe Fribo Jeppesen.
    - Jeste, za novogodišnje izdanje Bosanske pošte, specijalno, kad tako lijepo pjevaš.
    - Jel` stvarno misliš da dobro pjevam?
    - Da, izvrsno pjevaš, a to je posebno lijepo cuti na bosanskom, s tvojim naglaskom.
    - Hvala da želite o meni pisati.
    - Otkud naziv grupe „Fusione dell’Arte“?
    - To je talijanski naziv „ujedinjeni umjetnicki korjeni“. Starija sestra Pia je takoder violonist, ali ona živi u Engleskoj. Na prvom koncertu bila je i mlada sestra Vivi, koja je plesala. Ona, inace, radi igre i koreografije muzike koju mi sviramo. Stariji brat Frederik, celista u grupi, piše pjesme za koncerte. Roditelji su školovani na Muzickom konzervatoriju u Köpenhamnu, otac Hans Ulrik je violinista u Malmö simfonijskom orkestru, mama Lizzie Fribo komponuje i piše pjesme. Dakle, cijela moja porodica se bavi muzikom i cini sastav «Fusione dell’Arte».
    - Ko te je naucio bosanske pjesme?
    - Naucio me moj momak Mustafa, zahvaljujuci kojem sam naucila bosanski i pocela pjevati sevdalinke, te predivne pjesme koje mi ispunjavaju dušu. Srela sam Mustafu u ljeto1999. u Lommi. On stalno pjeva, pri svakom našem susretu. Prva pjesma koju sam cula bila je „Kad ja podo´ na Bembašu“. Ja sam onda pokušala naci note za pjesmu, ali nisam uspjela, pa sam umjesto toga nacinila vlastite aranžmane za pjesmu, violinu, celo i piano, baš one instrumente koje sviraju moji clanovi porodice.
    - Ko je tvoj momak, odakle je...?
    - Mustafa Sulejmanovic, roden je 1973. u Tekiji, ali je kasnije živio u Bosanska Gradiška. Ispravljam je i kažem da je ispravno „u Bosanskoj Gradišci“, a ona sa smješkom kaže da je to mnogo teško u bosanskom, te ljubazno nastavlja:
    - Mustafa je došao sam u Švedsku kao 20-godišnjak pocetkom 1993. godine. Završio je školu i radi kao „projekt ledare“ u Ericssonu u Lundu - pojašnjava Signe.
    Razgovoru se pridružuje i mama Lizzie Fribo, koja kaže da je kroz Mustafu upoznala Bosance i da je oduševljena našom muzikom i kulturom, te da je iznenadena bogatstvom bajramske akademije i time kako je publika sve pratila.
    Signe, rodena 14. novembra 1976. u Lundu, muzikom je opcinjena od «malih nogu».
    - Još kao dijete svirala sam violinu i piano. Kod poznate finske pjevacice mezosoprana, Irmeli Kaastrup, uzimam casove pjevanja. 2006. godine sam završila za civilnog inženjera na odsjedku Mašinska tehnika pri Visokoj tehnickoj školi Lund. Dok ne dobijem posao u struci prigodno radim kao „djevojka za sve“ u Konserthus u Malmöu, te u jednom butiku u Bjärred-u. Ali, muzika je za mene sve u životu. Pjevam u Kamernoj operi Lunda i Kamernom horu Malmö, izvodim vlastite solisticke koncerte. Najviše sam zainteresovana za klasicnu muziku, operu i narodnu muziku. Bosanska muzike me, jednostavo receno, oduševljava, ispunjava moju dušu. Ove pjesme, koje sam izvela uz vaš ramazanski bajramski praznik, su posebno lijepe.
    - Šta radiš u slobodno vrijeme?
    - Pjesma ispunjava najviše moj život. Ali ja volim plivanje i putavanja koja nisu tipicna. Nekoliko puta godišnje otisnem se na Öresund kako bih surfala na dasci uz pomoc vjetra. Voda i priroda me privlace, jer su carobni.
    - Poznaješ Bosnu?
    - Nisam nikad bila u Bosni. Ali, bila sam cesto s roditeljima, kao dijete, prije rata u Istri, u Hrvatskoj, gdje smo kampovali. Mustafa je moje prvo bosansko i muslimansko poznanstvo. Ako su svi kao on, a nadam se da jesu, onda vidim da ste druželjubivi i moj život je time bogatiji. Ja sam odrasla u Bjärredu pokraj Malmö-a. Jedini doseljenici u tom mjestu bila je moja porodica Jeppesen. Svi su poznavali „susjede Dance“ pošto smo mi obicno svirali na svim završecima školske godine, praznicima sredine ljeta i drugim prigodama. Tada bi moj otac uzeo harmoniku i zasvirao, svi ostali clanovi porodice bi se pridružili.
    - Gdje si sve nastupala i da li bi željela pjevati u Bosni?
    - Najviše sam pjevala u crkvi, u razlicitim udruženjima i gradovima. Nije lako dobiti mogucnost nastupa na velikim scenama. Svakako, volila bih, a nadam se da ce se to i ostvariti, nastupiti i u Bosni. Ali, zasad znam dobro samo tri bosanske sevdalinke koje ste culi i koje govore o ljubavi. Naucicu najmanje stotinu bosanskih pjesama i onda cu vjerovatno krenuti i u Bosnu.

     

     
    http://www.youtube.com/watch?v=lESdfxhbi_g 

    Sevdalinka - bosniska kärleksballader

    För att skapa en gemensam familjekänsla bland olika folkslag krävs att saker som gör oss lika varandra. Allt som är utmärkande för respektive folkslag, allt som förädlar, gör familjen och hela civilisationen rikare. Ett bosniskt kulturmärke är kärleksballaden sevdalinka.

    Jag behöver inte betona att sevdalinkan är typiskt bosnisk, då det helt enkelt inte finns något annat som liknar den. Definitionen för sevdalinka är enligt den framstående dragspelaren Omer Pobric: "en bosnisk, storstads-kärleksballad, där "bosnisk" står för det geografiska, "storstads" för det urbana och "kärleks" för det innehållsrika temat" . Detta stämmer i stort sett bra förutom att det här med "storstads" har försvunnit med tiden, speciellt med nya tekniska möjligheter att sända i radio, grammofon och TV. På så sätt har sevdalinkan helt enkelt utvecklats till en bosnisk kärleksballad i folkmusikstappning.

    Det bosniska ordet "sevdah" eller verbet "sevdisati" betecknar en låtsasvärld där själen befinner sig, själen - som känner, gläds och formar mosaiken som ger livet dess mening och ljuvlighet. I sevdalinka beskrivs våra sinnens första skälvningar, våra första smekningar och första tystnader i mörkret. När människan räcker åt sig själv – ty man är aldrig ensam – är man i "sevdah". Vid sidan om denna individuella själsliga upplevelse av melodin och balladens ord och även sig själv finns det även en social, samhällelig dimension. Här skapas en gräns mellan sångaren och lyssnaren, när alla andra runtomkring börjar sjunga med. Som det på bosniska heter "sevdisu".

    Sevdalinka kan även definieras som nirvana, en aura som omringar människan. Den är av en osynlig form och kan inte ses, om man bortser från att man faktiskt kan se hur sångaren beter sig när han sjunger och vilka ansiktsuttryck det kan finnas både hos sångaren och hos publiken. I människosjälen söker den känslor, den letar fram små korn och formar en mosaik som genomsyras av våra sinnen. Denna mosaik hyllar livets ögonblick eller just ögonblickets liv och ger mening åt både livet och människans existens. "Sevdah" är helt enkelt ett själsligt tillstånd som fulländar rytmen och sjunger rytmens musik samt skapar en harmoni av belåtenhet, harmonin som hyllar vår egen existens och förenar den med harmonin till våra kära och inte sällan för länge sedan tappade själar. Den bosniska bogumilkulturen

    med sina gravstenar uppstod redan under stenåldern. Den kroatiska författaren Miroslav Krleza har utnämnt dem till det enda kulturella monumentet i Europa. "Ingen har någonsin sett en bosnier sitta på huk vid en gravsten, vara någons slav", skriver författaren Krleza har sagt om bogumilerna. På samma sätt kan man säga om sevdalinka att "ingen har någonsin hört en sevdalinka fylld med hat eller förnedringar och utan hyllningar för människoexistensens ljuvlighet och själva människan." Här kan man göra en ovanlig men inte helt slumpmässig koppling mellan dessa två bosniska fenomen, de kulturella gravstenarna och sevdalinka. Både den ena och den andra men även den tredje, den bosniska pyramiden, är en följd av en själslighet inom ett och samma område. Det är en hyllning till livet och all dess glädje. "Om jag bara kunde resa mig upp från denna grav hade varje dag varit ett helt liv." Detta kan vi läsa på en gravsten, inristat för länge sedan, men även i varenda sevdalinka som av sig själv hyllar vardagen som en livs period, som om den vore den enda, den sista.

    Sevdalinka bär även gamla historiska spår av det förfärliga slag, då främlingar kom med våld och fördärvade Bosnien, dödade det bosniska folket, tog med sig bosniska ungdomar till andras krig, ville förinta området och dess religioner, kulturer och språk. Bosnierna kunde inte försvara sig mot den våldsamma fienden och bevara sin egen bogumilreligion som alltid utövats på sitt eget språk. När de blev tvungna att anamma de andras religion på de arabiska språket (även om Hamze Orlovic och hamzavija fanns), försökte de bevara sin bosniska själ just genom. Så upppstod sevdalinkan som muntlig litteratur och folkkonst på egna språket. I redan då gamla stadsmiljöer, där ett staket skapade en världsdel för sig själv, blev sevdalinkan en symbol för motståndet mot det arabiska och för det bevarandet av det egna bosniska språket.

    Sevdalinka var även ett sätt att kommunicera. Ett sätt att uttrycka sina önskningar, lärdomar och meddelanden på. Likt trubadurer sjöng männen på gatorna eller bakom sina staket för att flörta, locka, lära ut eller bara uttrycka sina känslor. I en känd sång sjöng man: "Kom älskling och flörta med mig". I sången fanns även en tvåstämmig kör och element för att lära ut och locka med kärlek: "Hur ska vi göra när vi inte vet hur, jag lär dig, sätt dig här mittemot mig och blinka med ett öga mot mig".

    Språkmässigt sett uppkommer sevdalinka i sex olika varianter. Man hittar en variant med tretton stavelser eller elva, den symmetriskt lyriska med tio stavelser, de sällsynta asymmetriska åttastavelseversionen. Vanligast är en versrad en symmetrisk åttastavelse eller en asymmetrisk episk tiostavelse.

    Med sevdalinka uttrycks verkligheten genom tonernas filosofi och emotionella suckar. Sevdalinka befinner sig därför utanför de europeiska musikkonventionerna. Medan den så kallade västerländska musiken anpassas till "pragmatiska" eller "absolut musikaliska" normer är sevdalinka en sång om själens snyftningar, livets ström som förenar allting, där musiken behandlas som ett uttryckssätt. Sevdalinkan förvandlar även själva livet till musik, till en harmoni som i sin tur förenas med pulseringsharmonin hos både mikro och makro-kosmosen.

    Därmed är sevdalinka ett sätt att beskriva själen och själsligheten både i landet Bosnien och hos var och en bosnier, oavsett vilken socialgrupp de än tillhör.



    Novo svjetsko priznanje za sevdah

    Kada se u konkurenciji takvih imena kao što su Ry Cooder, Ibrahim Ferrer, Pink Martini, Bjork ili Manu Chao nadu cak tri imena izvodaca s ovih prostora, onda je to pouzdan znak da imamo zvuk koji je svijet prepoznao kao poseban i želi ga slušati.

    Naime, jedan od najuglednijih svjetskih magazina za etno world muziku Songlines, u redovnim mjesecnim top listama s deset albuma koje posebno preporucuju njihovi znalci etno muzike u svijetu, u ovoj godini je imao tri izdanja iz naše regije.

    Urednici magazina preporucili su u junskom (lipanjskom) izdanju Bilju Krstic & Bistrik Orchestra i njen album "Intuition". Upoznavajuci citatelje da je Bilja Krstic vec odavno u svijetu etno muzike te da u zadnjim godinama suraduje sa klavijaturistom Dragomirom Stanojevicem i njegovim 'Bistrikom', autor prikaza s oduševljenjem piše o vokalu Bilje Krstic, jednostavnim ali maštovitim harmonijama, kao i cjelokupnoj instrumentalistickoj izvedbi. "Ovo je jedan od najboljih snimaka koji dolaze iz Srbije i njena verzija 'Sitna knjiga na žalosti', prekrasna i zahtjevna pjesma, kljuc je za shvacanje Biljane Krstic."

    Esma Redžepova s albumom "Mon Histoire" preporucena je u ljetnom dvobroju (juli – avgust). Autor prikaza Esmu naziva pokretackom snagom ciganske muzike, oduševljen njezinim osobitim 'hrapavim' glasom i jednako tako spektakularnim sviranjem klarineta Zahira Ramadanova iz prateceg orkestra. Na albumu gostuje francuski gitarista Titi Robin i u suradnji s Esmom snimljena je nova verzija legendarne 'Ðelem delem', koja je izdvojena s albuma, kao i tema 'Hajiri Ma te Dike’.

    I, napokon, kao treci domaci naslov medu svjetskim etno albumima mjeseca u istoj brojuSonglinesa našao se "Sevdalinka: Sarajevo Love Songs" u izvedbi raznih pjevaca. Ovo je naziv albuma za internacionalno izdanje, dok je domace nazvano "Bendbaša: Bosanska ljubavna pjesma".

    Recenzent albuma najprije objašnjava kako je sevdah ranije u svijetu bio poznat samo po Mostar Sevdah Reunionu, ali se sada javljaju i drugi interesantni izvodaci, a potom i zašto album otvara pjesma turskog pjevaca Mercana Dedea: "Sevdalinka je dobila ime od turske rijeci 'sevda' što znaci 'ljubav' ili 'strast', a njegova uvodna izvedba je samo savršena ilustracija njegovog sviranja sevdaha uz vokal Zerine Cokoja, bosanske pjevacice."

    S albuma su izdvojene još Emina Zecaj s izvedbom uz saz i Jadranka Stojakovic s novom verzijom pjesme 'Što te nema'. U realizaciji albuma sudjelovali su još Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadic, Omer Pobric i Avdo Lemeš.

    U najnovijem broju, s kojim zapravo Songlines ulazi u sljedecu godinu, urednici magazina su, na osnovu recenzija, proglasili najbolje albume iz 2007. i kompilacija sevdaha našla se na više nego sjajnom desetom mjestu.

    Vratimo se još jednom uvodnoj konstataciji. Mi, ovdje, u ovoj regiji, imamo zvuk s kojim definitivno možemo ostvariti veliki uspjeh u svijetu. Nije u pitanju samo sevdah ili netipicni makedonski ritam, koji su vec globalno poznati, nego jednak "izvozni potencijal" mogu imati autenticne melodije iz ostalih regija, Dalmacije, Šumadije, Medimurja, Istre, recimo. Samo je potrebno puno više volje i energije u promociji.

    U povodu novog uspjeha za kompilaciju sevdalinki, izvršni producent Tayfun Koesgin rekao je: Mi želimo podici sevdalinku na isti nivo kao i fado, raga i flamenko.




    Djelo “Bosnjaci-Identitet i Integracija”
    Ovo djelo prestavlja studiju socijalno-analitickih i filozofsko-etickih razmisljanja i normi da se obicnom covjeku dolovi istina o Bosnjacima njihovom porijeklu i identitetu te na taj nacin ih pokusati osloboditi svih frustracija i nejasnoca kojima su vjekovima izlouzeni:- _I pored nedaca i golgota kojima su Bosnjaci bili izlozeni tokom svoje istorije,oni su iz dana u dan postajali sve svesniji svoje realnosti i kao muza vodilja pred njima je lebdela misao:Neka niko ne pokusa da nas podjarmi...niti da nas lisi nasih prava....Niti volimo zivot vise od drugih,niti se bojimo smrti vise od drugih,a rane nas podjednako bole.Historija moze i da se ponavlja u jednoj ili drugoj formi,ali ona nikada i nikome nista nece oprostiti,..Narod ce kazniti,a historija sramotom obiljeziti one koji te zlocine cine...(str.56) -Ono sto mi danas nazivamo Bosnom nije samo parce zemlje na Balkanu,za vecinu nas,Bosna je ideja.To je vjera da ljudi razlicitih religija,nacija i kulturnih tradicija,mogu i moraju zivjeti zajedno.
    “Sevdalinka kao trajni identitet Bo{njaka” -Ovo je djelo sastavljeno od dvije cjeline: U prvom dijelu autor govori o porijeklu sevdalinke,njenim specificnostima i ambijentu u kojem se stvarala i u kojem se danas izvodi,kao i o specificnostima sevdalinke u Sandzaku. U drugom dijelu autor je sakupio impozantnu zbirku tekstova od 1001 sevdalinke. -“U veliku porodicu naroda svi unose nesto zajednicko,nesto po cemu su svi narodi slicni i ono po cemu egzistiraju kao ljudski rod.No pokraj slicnosti svi narodi imaju i svoje specifike, osobenosti koje ih cine razlicitim i samo svojim.I upravo ukoliko jedan narod uspjesnije i blagotvornije uspije da izrazi svcje specificnosti,utoliko ce njegova kultura i duhovnost biti bogatija-....Ipak u svom tom negiranju ostalo je nesto sto se nije dalo,nesto po cemu su cijelo vrijeme Bosnjaci prepoznatljivi,kako identitet,nesto cime su zaduzili i obogatili porodicu naroda ne{to {to nije moglo biti zabranjeno,a ni prisvojeno,jer je dio usmenog stvaralastva naroda sto prozima bice svakog Bosnjaka to su prije svega SEVDALINKE
     
                            
     

     

    Hej!
    Prova att göra en egen hemsida precis som jag.
    Det är enkelt och du kan prova helt gratis.
    ANNONS