Sevdalinka me cini sretnom
pise: F.Tufek

Kad je na bajramskoj akademiji u Malmö-u Signe Fribo Jeppesen, Švedanka danskog porijekla, zapjevala „Kad ja podoh na Bembašu“, prepuna sala Heleneholm gimnazije ustala je na noge i dugotrajno aplaudirala.
- Hvala lijepa! - zahvaljivala je Signe Fribo na bosanskom. - Pjevacu vam još dvije sevdalinke - kazala je malo nesigurno, što je publika još gromoglasnije pozdravila, jer kad jedna Švedanka pjeva sevdalinke i govori naš jezik, zaista je stvar vrijedna pažnje.
Signe Fribo Jeppesen (31) je, uz pratnju clanova njene porodice i Marie Orlovskaje, koja im jedino nije u srodstvu, u grupi „Fusione dell’Arte“ otpjevala na bosanskom „Jutros mi je ruža procvjetala“ i „Spavaj sine“, te na švedskom „Kärlekens bloman“.
Bio je to povod za razgovor, da bismo još jednom bili iznenadeni:
- Je li to za Bosanska pošta? – pitala je Signe Fribo Jeppesen.
- Jeste, za novogodišnje izdanje Bosanske pošte, specijalno, kad tako lijepo pjevaš.
- Jel` stvarno misliš da dobro pjevam?
- Da, izvrsno pjevaš, a to je posebno lijepo cuti na bosanskom, s tvojim naglaskom.
- Hvala da želite o meni pisati.
- Otkud naziv grupe „Fusione dell’Arte“?
- To je talijanski naziv „ujedinjeni umjetnicki korjeni“. Starija sestra Pia je takoder violonist, ali ona živi u Engleskoj. Na prvom koncertu bila je i mlada sestra Vivi, koja je plesala. Ona, inace, radi igre i koreografije muzike koju mi sviramo. Stariji brat Frederik, celista u grupi, piše pjesme za koncerte. Roditelji su školovani na Muzickom konzervatoriju u Köpenhamnu, otac Hans Ulrik je violinista u Malmö simfonijskom orkestru, mama Lizzie Fribo komponuje i piše pjesme. Dakle, cijela moja porodica se bavi muzikom i cini sastav «Fusione dell’Arte».
- Ko te je naucio bosanske pjesme?
- Naucio me moj momak Mustafa, zahvaljujuci kojem sam naucila bosanski i pocela pjevati sevdalinke, te predivne pjesme koje mi ispunjavaju dušu. Srela sam Mustafu u ljeto1999. u Lommi. On stalno pjeva, pri svakom našem susretu. Prva pjesma koju sam cula bila je „Kad ja podo´ na Bembašu“. Ja sam onda pokušala naci note za pjesmu, ali nisam uspjela, pa sam umjesto toga nacinila vlastite aranžmane za pjesmu, violinu, celo i piano, baš one instrumente koje sviraju moji clanovi porodice.
- Ko je tvoj momak, odakle je...?
- Mustafa Sulejmanovic, roden je 1973. u Tekiji, ali je kasnije živio u Bosanska Gradiška. Ispravljam je i kažem da je ispravno „u Bosanskoj Gradišci“, a ona sa smješkom kaže da je to mnogo teško u bosanskom, te ljubazno nastavlja:
- Mustafa je došao sam u Švedsku kao 20-godišnjak pocetkom 1993. godine. Završio je školu i radi kao „projekt ledare“ u Ericssonu u Lundu - pojašnjava Signe.
Razgovoru se pridružuje i mama Lizzie Fribo, koja kaže da je kroz Mustafu upoznala Bosance i da je oduševljena našom muzikom i kulturom, te da je iznenadena bogatstvom bajramske akademije i time kako je publika sve pratila.
Signe, rodena 14. novembra 1976. u Lundu, muzikom je opcinjena od «malih nogu».
- Još kao dijete svirala sam violinu i piano. Kod poznate finske pjevacice mezosoprana, Irmeli Kaastrup, uzimam casove pjevanja. 2006. godine sam završila za civilnog inženjera na odsjedku Mašinska tehnika pri Visokoj tehnickoj školi Lund. Dok ne dobijem posao u struci prigodno radim kao „djevojka za sve“ u Konserthus u Malmöu, te u jednom butiku u Bjärred-u. Ali, muzika je za mene sve u životu. Pjevam u Kamernoj operi Lunda i Kamernom horu Malmö, izvodim vlastite solisticke koncerte. Najviše sam zainteresovana za klasicnu muziku, operu i narodnu muziku. Bosanska muzike me, jednostavo receno, oduševljava, ispunjava moju dušu. Ove pjesme, koje sam izvela uz vaš ramazanski bajramski praznik, su posebno lijepe.
- Šta radiš u slobodno vrijeme?
- Pjesma ispunjava najviše moj život. Ali ja volim plivanje i putavanja koja nisu tipicna. Nekoliko puta godišnje otisnem se na Öresund kako bih surfala na dasci uz pomoc vjetra. Voda i priroda me privlace, jer su carobni.
- Poznaješ Bosnu?
- Nisam nikad bila u Bosni. Ali, bila sam cesto s roditeljima, kao dijete, prije rata u Istri, u Hrvatskoj, gdje smo kampovali. Mustafa je moje prvo bosansko i muslimansko poznanstvo. Ako su svi kao on, a nadam se da jesu, onda vidim da ste druželjubivi i moj život je time bogatiji. Ja sam odrasla u Bjärredu pokraj Malmö-a. Jedini doseljenici u tom mjestu bila je moja porodica Jeppesen. Svi su poznavali „susjede Dance“ pošto smo mi obicno svirali na svim završecima školske godine, praznicima sredine ljeta i drugim prigodama. Tada bi moj otac uzeo harmoniku i zasvirao, svi ostali clanovi porodice bi se pridružili.
- Gdje si sve nastupala i da li bi željela pjevati u Bosni?
- Najviše sam pjevala u crkvi, u razlicitim udruženjima i gradovima. Nije lako dobiti mogucnost nastupa na velikim scenama. Svakako, volila bih, a nadam se da ce se to i ostvariti, nastupiti i u Bosni. Ali, zasad znam dobro samo tri bosanske sevdalinke koje ste culi i koje govore o ljubavi. Naucicu najmanje stotinu bosanskih pjesama i onda cu vjerovatno krenuti i u Bosnu.